Prijeđi na sadržaj

Gustav Krklec

Izvor: Wikipedija
Gustav Krklec
Gustav Krklec, 1969.
PseudonimMartin Lipnjak
RođenjeUdbinja, 23. lipnja 1899.
SmrtZagreb, 30. listopada 1977.
NacionalnostHrvat
Period pisanja1919. - 1977.
Portal o životopisima

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899.Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju.

Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen, a kraj rata dočekao je u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1]

Književno stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

  • Lirika, Zagreb, 1919.
  • Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919.
  • Srebrna cesta, 1921.
  • Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921.
  • Nove pjesme, 1923.
  • Ljubav ptica, 1926.
  • Izlet u nebo, 1928.
  • San pod brezom, 1940. (digitalizirano izdanje)
  • Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) (digitalizirano izdanje)
  • Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3]
  • Tamnica vremena, 1944.
  • Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947.
  • Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.)
  • Lica i krajolici, 1954.
  • Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956.
  • Zagorski vinograd, 1958.
  • Noćno iverje, 1960.
  • Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
  • Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963.
  • Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964.
  • Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, "August Cesarec", Zagreb, 1973.
  • Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974.
  • Odabrana djela Gustava Krkleca, Alfa, Zagreb, 1977.
  • Knjiga 1: Srebrna cesta: pjesme
  • Knjiga 2.: Žubor života: pjesme
  • Knjiga 3.: Lica i krajolici
  • Knjiga 4.: Pisma iz provincije
  • Knjiga 5.: Noćno iverje
  • Knjiga 6.: Majmun i naočari
  • Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000.
  • Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1]
  • U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1]
  • Osnovna škola Gustava Krkleca, Zagreb[4]
  • Osnovna škola Gustav Krklec, Maruševec[5]
  • Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec, Ivanec[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]