Prijeđi na sadržaj

Olinko Delorko

Izvor: Wikipedija
Olinko Delorko
Rođenje 30. siječnja 1910.
Split
Smrt 18. veljače 2000.
Zagreb
Polje folklor, usmena književnost
Istaknute nagrade Nagrada Silvije Strahimir Kranjčević, Nagrada Vladimir Nazor
Portal o životopisima

Olinko Delorko (30. siječnja 1910., Split18. veljače 2000., Zagreb) hrvatski je književnik, proučavatelj usmene književnosti i prevoditelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu od 1937. do 1950. U Institutu za narodnu umjetnost radio je od 1950. do 1975. godine. Uređivao je Hrvatsku reviju s B. Livadićem od 1943. do 1945. godine.[1]

Proučavao je usmeno stvaralaštvo, stručnim je i znanstvenim radovima surađivao u mnogim znanstvenim izdanjima, a priredio je i nekoliko zbirki usmenih pučkih pjesama. Studije i članke o hrvatskom usmenom pjesništvu skupio je u knjizi Zanemareno blago (1979.)[1]

Bavio se prevođenjem te se i sam bavio pjesništvom.[2]

Doprinos

[uredi | uredi kôd]

Njegove su zbirke bile velik prodor u folkloristici. U svojoj je antologiji Ljuba Ivanova (1969.) unio vlastite zapise usmenih kazivanja iz Dalmacije od otoka Premude do Molunta u Konavlima. U predgovorima svojih zbiraka davao je informacije o putu, količini prikupljene građe, ali i životu ljudi i njihovim problemima. Skupio je veliku pjesničku građu od kazivačica, uglavnom iz Dalmacije, među kojima dominiraju kazivačice usmenih pjesama.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Zbirke usmenih pjesama:[3]

  • Hrvatske narodne balade i romance, 1951.
  • Zlatna jabuka, 1956.
  • Istarske narodne pjesme, 1960.
  • Narodne lirske pjesme, 1963.
  • Narodne epske pjesme, 1964.
  • Ljuba Ivanova, 1969.
  • Narodne pjesme, 1971.
  • Narodne pjesme otoka Hvara, 1976.

Antologije:

  • Hrvatska moderna lirika, s D. Tadijanovićem, 1933.
  • Talijanska lirika, s A. Nizetom, 1939.

Ostala djela:[3]

  • Pjesme, 1934.
  • Rastužena Euterpa, 1937.
  • Razigrani vodoskoci, 1940.
  • Zgode poremećene sreće (Uspomene i zapažanja), 1942.
  • Uznosite slutnje, 1944.
  • Izgaranja, 1958.
  • Svijetli i tamni sati, 1961.
  • Lirski eden, 1965.
  • Dolaze oblaci, 1978.
  • Radost i bol čitanja, 1978.
  • Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji, 1979.
  • Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 139., 29 – 171, 1982.[4]
  • Otimanja zaboravu, 1988.
  • Rasudbe i domišljaji, 1988.
  • Izabrane pjesme, 1990.

Istaknuti prijevodi:

Prepjevao je stihove L. Aorista, T. Tassa, G. D. D'Annunzija, G. Ungarettija, S. Quasimoda i drugih.[3]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Nagrađen je nagradom Silvije Strahimir Kranjčević 1941. godine za zbirku Razigrani vodoskoci, Nagradom Matice Hrvatske 1970. za antologiju Ljuba Ivanova te Nagradom Vladimir Nazor za knjigu Zanemareno blago 1979. i nagradom za životno djelo 1990. godine.[2] Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1996. godine.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Delorko, Olinko | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  2. a b c Olinko Delorko|Institut za etnologiju i folkloristiku. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  3. a b c Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  4. Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  5. Novi prijevod Božanstvene komedije Božidara Petrača. www.matica.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  6. Odluka o odlikovanju Olinka Delorka Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.